Elemental - Priroda i društvo

Remi:

To je naša priroda i društvo

Nek' se rodi dijete, al neka bude muško,

Neka bude muško…



Shot:

Mi nađemo zemljaka koji je u životu nešto uspio

al hvalimo ga tek kad mu se sanduk u zemlju spustio

Sebi smo najbolji, srce to osjeća

ima nas skoro kao glasačkih listića

Slušamo savjete hodže, popa i prote

pa štancamo djecu jer gume su grehote

Navijači nas sramote, čim se vide se potuku

figa iza leđa dok si pružamo ruku

Malo bi ovako pa malo bi onako, a

može i pošteno ako neće ići nikako

Stranca bi da dođe trošit pare, nešto kupit, makar

ne dođe dogodine istu će cijenu lupit

Penzića je previše, a proračun je koma

al pitaj bilo koga u penziju bi išo odma, da

može nešto smuljat, da komisija to potpiše

iz firme bi odma, pun mu je kurac više

Prodali bi sve, al da ostane naše, da

drugi s tim upravlja, e, to nam ne paše i

trgamo čaše u veselju i flaše u

glavu razbijamo onom s kim pijemo

Urlamo, divljamo, gol kad zabijamo

Bog i domovina sve je što imamo

Kršno tijelo, o, malena dušo

Priroda je lijepa, al' zajebano društvo.



Refren:

To je naša priroda i društvo,

Nek' se rodi dijete, al neka bude muško,

Neka bude muško…



Remi:

Idemo na tečajeve, čitamo knjige

da izrastemo u viša bića bez ijedne brige

Nije lako slušat tuđu muku, bježi od tog!

Ne znamo si pomoći, nek nam pomogne Bog!

Uvijek su drugi krivi, nikad to nismo mi

palimo mozak tek kad smo zaglavili

Žalimo se rado, za sve kriv Balkan

oni što vrijedili su neki kurac, bježali su van.

Trpimo i gutamo, a svi žive u strahu

to je ostalo iz Juge di su vagali riječ svaku

Po našim riječima, mi cijenimo rad

pa si spojimo dugi vikend dok hvatamo hlad

Zamisli, mi ne vidimo, a oči su nam zdrave

ponosni grlimo sportaše u pet minuta slave

Složni smo ko braća svake dvije godine

kad 11 plaćenika istrči na travnjake

Mi – izvana sjajimo, iznutra sve je pusto

takva je valjda, naša priroda i društvo.

Mi – izvana sjajimo, iznutra sve je pusto

(Shot) takva je valjda naša priroda i društvo.



Bridge:

Tražimo proroke u oblacima, a ne vidimo prst pred nosom

I onda griješimo u koracima, po trnju gazimo nogom bosom

Ne bi prepoznali najbolje ono, ni da prođe pored polako

Mi - izvana sjajimo, iznutra sve je pusto…