Baruni - Nema više moje Marijane

Znam ona spava, topla od života
visoko, gore gdje trepere zvijezde,
gdje nema tuge, kao u Mostaru,
u kom' se samo crne ptice gnijezde.

Neka je tamo i Bog nek je čuva,
i ja bih da mogu zarobljen u koži,
sa Starim mostom pao u dubine,
sa jedan manje, da se tuga množi.

Nema više moje Marijane,
pucali su u te drage oči.
Neki vide svjetlo u mom gradu,
a ja tugu i beskrajne noći.

A želje moje, k'o ulice puste,
k'o aveti kuća na istom su broju,
kako da odem, kad je život kurva,
i kad me čuva, drži me u stroju.

A korak samo i more se čuje,
i prošla ljeta kucaju u meni,
ona me ljubi, kao davno, prije,
a more šumi, nebo se rumeni.