Tereza Kesovija - Sjećanje na Italiju

Dok obale sanjaju,
zvijezde nad pučinom plove
dok more zaboravlja
posljednjih jedara šum

Ja slušam tu školjku
i jeka me tad natrag zove
ti ne smiješ otići -
ostani, dragi, sad tu

I samo ta školjka, taj spomen,
tek malo to svijetla k'o biser
na dnu mojih sanja
ti ne smiješ otići sad

Dobro znam, bilo kad, maštam ja,
dok spi čitav kraj
ili kad sama ja mislim sad
na taj dan, sreća sja.

Slušam tad školjku tu, šapat njen
tihi zov riječi te
Davno svi odu sni
spomen tek školjka ta
šapat njen, tihi zov, tihi zov