Tereza Kesovija - Moje pjesme, moji snovi

Sad mi se čini, gradovi su bijeli
jedno za drugim, gubili svoj sjaj,
I ne znam više, kuda sve to ode,
i ne znam gdje je lutanju mom kraj...

Sve moje pjesme... svi moji snovi...
još uvijek traju na putu tom,
i dok me prate svi dani novi,
k'o vatre plamte u srcu mom...

Sve moje pjesme... svi moji snovi...
još daju snagu, sve njima sja.
U njima živi, sa njima plovi
sve što sam htjela i želim ja...

Sad mi se čini, nevažna su bila
blistava neba, putovanja sva.
I brod je bio samo od papira,
a zvijezde dalje i od samog sna...

Sad mi se čini, nosila me krila
nestalnoj sreći što nad svima sja,
al' srcu nije suđeno da bira,
već uzme ono što mu život da...